Masters Of Horror 04: Jenifer (2005.)
Policajac Frank Spivey jednog dana na poslu slučajno uz cestu ugleda mladu djevojku koju vuče neki starac sa sjekirom. Potrči za njima i pokušava spriječiti ubojstvo, ali stari čovjek mu uporno govori da on mora ubiti djevojku jer je zla. Zamahne sjekirom i u tom trenu Frank ga upuca. Zadnje što je rekao bilo je "Jenifer". Frank dođe do nesretne cure, da bi shvatio kako ima deformirano lice i kako je sva zapuštena, prljava.
Zanemarivši to, dovodi je u policijsku stanicu, a kasnije i kući. S vremenom ona mu postaje opsesija, stalno razmišlja o njoj, spominje je u snu, a njegova žena primjećuje da nešto ne štima.
Uskoro, problemi se počinju gomilati, Jenifer ga zavodi i on slab, popušta svemu što ona želi. A ona ima stvarno čudan ukus :)
Frank shvati da tu nema pomoći i odvodi ju u šumu, gdje je odlučan u namjeri da konačno riješi taj problem i dovede svoj život nazad u red.
Meni je Jenifer bila druga epizoda koju sam gledala od MoH, jer ne volim po redu, a ova je dosta hvaljena.
Iako mi je prva bila malo bolja, za nijansu i to zbog atmosfere, ova je svakako neobična.
Priča je pomalo mistična, ne shvaćamo zašto se što događa, iako sve skupa nije teško za shvatiti. Zbunjuje pomisao što je sve čovjek spreman napraviti zbog opsesije, seksualne, pomalo životinjske ljubavi. Frankov odnos s Jenifer je stvarno nešto posebno, i lijepo i grozno u isto vrijeme.
Epizoda je puna seksa i zato je bila napadana puno puta, no bez razloga, tko god je dovoljno star da gleda horrore, može i erotske sadržaje, in my opinion.
Gorea ima sasvim dovoljno i jako me asocira na Ginger Snaps...Skroz dobro napravljeno, zabavno i preporučljivo...Zanimljivost: to je jedina epizoda iz prve serije koja je zahtijevala rezove :)
Cinema-report: Silent Hill
Meni osobno najiščekivaniji film godine pred dobrih se mjesec dana prikazivao u multiplexima, a u moj mali ofucani grad je došao jučer. Iako sam ga gledala prije htjela sam opet, jer ona moja divx verzija je užasno loša, a ne mogu dopustit da SH ne vidim u punom svjetlu. :)
Malo sam promijenila dojmove; i dalje smatram da su čudovišta premalo iskorištena posebno Janitor i medicinke...Atmosfera je dobra. Prijelazi podsjećaju na animacije u igrici što je dobro izvedeno. No to sam sve rekla prije.
Zašto uopće pišem ovaj post?
Jer sam htjela ukazati na sitnicu koju sam sad primijetila, a nisam tokom prvog gledanja.
Dobila sam osjećaj da se redatelj pokušao narugati kršćanstvu u filmu, osjećaj koji je rastao kako je film tekao. Sekta koja spaljuje vještice, sa znakom koji uključuje 4 križa (broj 4 predstavlja jedinstvo u kršćanskoj numerologiji ako se ne varam, a mrs. Dahlia je stalno naglašivala njihovo jedinstvo), izrazita sličnost odjeće tih fanatika i odjeće puritanaca...
Također, pred kraj filma, dok Chris priča sa Guccijem o vrstama pravednosti iza njih u oko upada raspelo. S obzirom da su rijetke stvari u filmu slučajne, ne vjerujem ni da je ova. I činjenica da je "tama" ispala zapravo pozitivna, a ti puritanci negativni u filmu samo dokazuje stav ljudi koji su ga napravili.
Možda malo iskorištavanje SH igre, ali mudro izvedeno...Ta činjenica, da je film možda malo i kritizirao društvo mi ga je podigla na ljestvici i definitivno mi se više svidio nego prvi put.
Ginger Snaps II: Unleashed (2004.)
Ginger Snaps mnogi hvale kao možda najbolji vukodlak film ikad, uz neke klasike tipa An American Werewolf in London. Ja se slažem te mi je on definitivno jedan od top filmova ove godine.
Iako je noviji horror pa ima nekakvu auru da bi mogao biti loš, on je pobio tu sumnju i
odličan je spoj drame, horrora i nekakve mračne teen priče.
Prvi dio je bio super osmišljen, "borba" koja se odvijala između dvije sestre, obadvije suočene sa svojim demonima, ali opet ujedinjene protiv većine svijeta u svojoj različitosti.
Drugi dio opet...
Eh ne mogu reći da je bio loš.
Nakon Gingerine smrti njen duh "progoni" Brigitte koja je smještena u nekakvoj ustanovi nakon pokušaja samoubojstva i sumnje da se drogira.
Zapravo, jedino od to dvoje je točno da se pokušala ubiti, vjerojatno zato što nije mogla podnijeti činjenicu da će postati kao svoja sestra. Veliko dlakavo čudovište sa repićem ili još gore, likantrop u predstadiju kojemu je jedino stalo do seksa i nekvalitetnog ponašanja.
Izgleda da tekućina od biljke iz prvog dijela nije previše djelovala, te je Brigitte sve više postajala vuk, a sve manje čovjek.
Zatočena u bolnici mora pokušati pobjeći kako bi došla do lijeka opet te kako bi zaustavila novog vukodlaka na slobodi; čini to uz pomoć čudne djevojčice Ghost koju upoznaje u ustanovi i koja sama skriva možda i više tajni nego B.
Ovaj dio je još više vukao na dramu, a manje na horror nego prvi. Po opisu možda neprivlačan, Ginger Snaps je stvarno dobar film zbog neopisive atmosfere koja vas zainteresira za film dok ga gledate.
Emily Perkins je stvarno genijalna i u ovom nastavku, a cijela stvar oko Gingerinog duha koji ju proganja je zapravo metafora za "duhove prošlosti" koji su ju dobro izmučili.
Jedan quote u kojem se jasno vidi koliko Brigitte ide na živce čitava priča iz prvog dijela:
Ginger: We can't fight what's in us, B.
Brigitte: I'm not like you, Ginger... I'm stronger.
Ginger: Oh really? That's not how I remember you the first fifteen years of your life.
Brigitte: It's how I remember the last fifteen minutes of yours.
Jedan od rijetkih pametnih horrora koje sam gledala. Ovdje se ne ide na neku kompliciranu priču u kojoj bi se izgubili i sami scenaristi i napravili neuvjerljivo djelo nego se na jednostavan način razrađuju likovi, efekti, događaji i sve.
GS je izuzetno upečatljiv, mračan i stvarno lijep kao film... Mislim da se nikad toliko nisam uživjela u likove u filmu kao ovdje.
Iako mi je prvi dio bio bolji kao horror djelo, bilo je više tih scena i akcije, ovaj dio je super jer je nekako zabetonirao cijelu priču, malo nas upoznao s Brigitte bolje (koja je bila totalno u sjeni u prvom dijelu) i uvukao nas dublje u radnju.
Nakon gledanja Unleashed, htjela sam opet gledati prvi dio. Eto, to je dobro napravljen posao...
Iskreno se bojim gledati treći dio jer ne znam kud bi mogao ići, ali Ginger Snaps vas u principu neće razočarati. Dobar je i za društvo; i kad ste sami.
Bad Taste (1987.)
Kada se spominje ime Peter Jackson, obično to bude iz dva razloga: prvi je taj što je nedavno postao svima poznat sa LOTR i King Kongom pa svi govore da ga vole, a drugi je zbog njegovih ranijih, totalno bolesnih filmova koji iza sebe imaju cijelu vojsku fanova.
Baš zbog tog razloga, doslovno me bilo strah pisati o Bad Tasteu. :)
Priča je naravno apsurdna, alieni su odlučili napasti neko selo na Novom Zelandu. Jedini iskreno sposobni za pomoć su The Boys ili točnije Derek, Ozzy, Frank i Barry. Iako, staviti njih četvero u istu rečenicu sa riječi "sposobni" je jednako poremećeno kao i ovaj film.
Prepričavati radnju nema smisla, dečki se bore svim silama da otkriju naume aliena i da ih unište, a i ET-i
im uzvraćaju. Jednako su brutalni u svakom smislu :)
Naravno neke scene su jednostavno nezaboravne (zapravo cijeli film je takav).
Par sočnih primjera:
Derek vidi jednog od vanzemaljaca kako visi niz stijenu, te ga odluči mučiti da prizna svoje tajne naume tako šta mu zabija nekakvo dlijeto u nogu. Nakon nekog vremena dobije poziv da pobjegne jer ga drugi alieni proganjaju i traže, na što on kaže:
"I'm a Derek, and Dereks don't run!"
Nakon jednog brutalnog okršaja sa njima, Derek padne niz stijenu te se sav razmrska. Kad kažem sav, doslovno to i mislim, ovaj niskobudžetni gore je nešto toliko pretjerano da je genijalno.
Usprkos tome što je Derek razmrskan i ptice ga kljucaju, on se ustane samo ima mali problem, a to je da mu je mozak doslovno ispao na drugu stranu glave. No, nikakva poteškoća za njega, pokupi mozak s poda, ugura ga u glavu i zatrpa cijelu stvar nekim šeširom...
Prejebena mi je scena bila i kad je jedan od aliena ispovraćao punu posudu neke odvratne zelene tekućine koju su svi drugi extra terrestriali morali popiti, a među njima i naš Frank koji na kraju tu tekućinu popije s užitkom... Zbog te scene nisam ručala, a uzmimo u obzir da inače nisam gadljiva.
Još je bolja kad dođe jedan alien sa otvorenim mozgom i njegov kompić mu ga počne jesti sa nekakvom žlicom...LMAO...
Kasnije u filmu dolazi Giles, zbunjeni čovjek sa naočalama koji završi u velikom loncu sa jabukom u ustima kao prvi komad mesa kojeg će alieni probati na Zemlji :)
Humor je na granici dobrog ukusa, vjerojatno ga i prelazi kod mnogih. Kod mene nikako ne, umirala sam od smijeha, smisliti takve prizore i ostvariti ih sa tako malo novaca je stvarno genijalno.
Ima par zanimljivosti vezanih uz film, npr. Jackson uopće nije imao stalak za kameru, da ju drži mirnom, nego ga je sam napravio za kojih 15ak $. U filmu nije glumila ni jedna žena, osim par alienki koje su opet glumile muške aliene. Također i sam Jackson se pojavio u dvije uloge: Derek i Robert.
Dok gledate Bad Taste i znate činjenice o filmu, tj. o tome kako je nastao dođe vam da sami snimite neki film. Ipak, iako sa niskim budžetom i oslonjen sam na sebe Jackson je napravio originalno djelo u kojem je pokazao kakav je redatelj. Zapravo je teško povjerovati da takav čovjek ide snimiti nešto ozbiljno kao što je LOTR ili sl.
Očiti prikaz koliku ulogu igraju pare u svemu tome, ali mislim da bi svima bilo draže da je ostao snimati filmove u garažama i smišljati ovakve boleštine nego eto...Morao je on napravit Heavenly Creatures baš :)
Guinea Pig: Devil's Experiment (1985.)
Puno sam čitala o ovom djelu, pa s obzirom da je došao novi mjesec (slobodni mb-i) odlučila sam se počastiti sa malo gnjusnih prizora. :)
Što je Guinea Pig uopće? To je 40minutni uradak koji se trudi imitirati snuff filmove. Koliko realno, o tome kasnije.
Za one koji nisu upoznati; snuff film je film bez glumaca, svojevrstan horror dokumentarac gdje se žrtvu muči na najgore načine pred kamerama. To može ići od običnog metka u čelo, do paljenja kože, čupanja noktiju, motornih pila, guljenja kože, vađenja očiju i sl. Takve boleštine ste imali prilike vidjeti u Hostelu (barem slično), ali pravi snuff je teško naći i mnogi se pitaju da li stvarno postoji ili su svi samo fake-interpretacije.
Guinea Pig je realističan u nekoliko stvari; film počinje odmah, bez uvoda. Nema nikakve radnje osim mučenja jadne djevojke te neke scene izgledaju jako dobro, posebno za 80e.
Opet, film je imao "making of" izdanje što spašava sve od zablude da je ovo real snuff, a možete to sami vidjeti i po detaljima. Djevojka npr. na čupanje noktiju reagira sa blagim ah-ah uzdasima, gluma je prilično loša, vjerujte da vam netko radi takve stvari imali bi ipak burniju reakciju od začuđenog pogleda. Na početku, scena šamaranja, jasno se vidi da lik žensku ne tuče po licu nego samog sebe po ruci s kojom joj pridržava glavu i tako neke stvari.
Nekakva radnja? Baš i ne postoji. Na početku vidimo djevojku zamotanu u nekakvu mrežu koja visi u đungli na drvetu. Dolazi par tih maskiranih frikova koji ju skidaju i odvode u prostorijicu sa stolicom. Tamo ju polako muče, prvo šamaranjem, cipelarenjem, zatim izlijevanjem vrućeg ulja na kožu (moram priznati jedna od dobrih scena)...Nakon toga po njoj bacaju crve, režu je sa skalpelima, čupaju nokte, zatrpavaju ju iznutricama i na kraju za grand finale jedina iskreno dobra scena u filmu: Malom iglom uđu curi u kožu pokraj oka i guraju skroz dok ne dođu unutar oka, koje je već natopljeno krvlju, da bi joj na kraju proboli očnu jabučicu. Close-up scena, izgleda prejebeno, na trenutke stvarno ne znate je li pravo ili nije.
Čitala sam dosta osvrta na ovo, samo da vidim jesam li normalna ili nisam i zaključak je da nikako nisam. Sve koji su gledali Guinea Pig scene su ostavile bez daha, dok su meni eto samo dvije bile baš dobre, a ovo drugo je prolazno.
No ipak, možda sam otupila od silnih perverzija pa se više ne strašim ni od čega?! :)
Anyway, nije baš film za preporučiti. Ako ste otporni, a volite boleštine, potrošite 40 min i 800mb(da da toliko...eh treba me izmislit) za taj film, ako ste gadljivi zaobiđite ga jer od njega se ništa ni ne može očekivati osim eventualnog masakriranja.
Masters of Horror: Incident on and Off the mountain road (2005.)
Masters of Horror je američka tv-serija, redatelja Mick Garrisa. Sastoji se od jednosatnih epizoda, a svaku je radio poznati horror-redatelj.
Znači što se dogodi kad dobri redatelji naprave seriju kratkih priča? Odlična serija, eto što.
Don Coscarelli zaslužan je za ovu prvu epizodu, temeljenu na priči Joe R. Lansdalea.
Ellen je mlada djevojka koja se vozi nekom mračnom cesticom na početku. Ubrzo, trenom nepažnje zabije se u još jedan auto sa strane, no bez većih posljedica. Osim te, da njen auto više neće proraditi. Vidi čovjeka koji se penje uz strminu uz cestu i pokušava uspostaviti kontakt, zamoliti za pomoć - no brzo odustaje nakon što vidi da on vuče izmučenu djevojku po podu te da ima prilično neljudsko lice. Izgleda kao Pinhead iz Hellraisera samo bez čavala u glavi. Ubrzo on počne ganjati i Ellen te se ona prepusti spašavanju žive glave po obližnjoj šumi. Dok trči, prisjeća se savjeta svojeg psihotičnog muža opsjednutog zaštitom i self-defence sistemom koji su joj ovdje bili prilično korisni.
U dubini šumice susreće nekakvu nastambu, ispred koje su tijela pribijena na križ, iskopanih očiju. Očito je da Moonface skuplja ljude po cesti i pretvara ih u svoje bolesne kreature, uz pomoć posebnog stroja sa svrdlom za kopanje očiju i ludog starčića inside the house.
Eh ovo je nešto što se zove dobar moderni horror. Akcije ima dosta, vizualni izgled je za desetku.
Također, ovo uopće nije tipični slasher. Ellen se brani dosta uspješno i vidimo utjecaj njenog privatnog života na preživljavanje, ubojica nema nadljudske moći do te mjere da je neuništiv kao što inače zna biti slučaj. Epizoda je atmosferična i dobra za ljubitelje horror-žanra, krvi ima u sasvim zahvalnim količinama, a gore je takav da ponekad iako ne vidite sami čin, poželite maknuti glavu u stranu.
Cijela radnja se odvija brzo, okupira pažnju i ostat će vam u glavi nakon gledanja.
Također, ove epizode su kratke, ako netko nema sat vremena za pravi film ovo je savršeno. Primjer kako se i malo vremena može dobro iskoristiti.
May (2002.)
Sad unaprijed molim bez usporedbi protagonistice samnom :)
Mislim da ovaj film zaslužuje posebno mjesto na blogu, zato jer je ovaj blog i nazvan po lutkama te mu je to bila prvotna namjena.
Da bi bilo sve perfect iznijela sam ja danas svoje Jubilee, Revenant i Ann da gledaju May skupa samnom.
Većina koja nije gledala ovaj film se pita o čemu ja to pričam, kakve veze imaju lutke i ta May, ali sad ćete vidjeti.
U središtu priče je mlada djevojka, sa nesretnim i prilično osamljeničkim djetinjstvom. Uz svoju pomalo previše zaštitnički nastrojenu majku, May je izrasla u lokalnu čudakinju koja živi sama u svom stanu uz jedino društvo svoje najbolje prijateljice (ujedno i jedine) - lutke koju joj je majka poklonila dok je bila mala uz riječi: "If you can't find a friend, make one."
S obzirom da je ovo horror žanr, nije teško pogoditi da je May to shvatila prilično doslovno.
Ubrzo je uočila "posebnog" dečka sa vrlo posebnim rukama, djevojku sa lijepim vratom koja je zaljubljena u May, jednu bitchy lezbu sa dobrim nogama te dečka sa neobično lijepom tetovažom.
Spletom okolnosti, oni se svi sprijatelje s May, ako se to može nazvati prijateljstvom. Flashovi joj se vraćaju kad ju i ti ljudi počnu odbacivati jer je čudna. Stan joj je pun lutaka, raznih kreacija, sašivene odjeće, škara i svega sličnoga. Također, ima neobičnu tendenciju k ljudskoj krvi što je njenog "dečka" prilično iznenadilo nakon što mu je ova odgrizla pola usnice prilikom poljupca. Izmučena neprihvaćanjem odluči si sašiti "prijatelja" od dijelova ljudi koje je upoznala, samo najboljih dijelova naravno.
Početak filma, točnije prvih sat vremena je super iskorišteno za upoznavanje likova. Film mi se svidio ne kao nekakva horror-makljaža nego zbog umjetničkog dojma, posebnosti glumaca i njihovih osobnosti.
Ovdje je naglasak isključivo na tom upoznavanju - ako se uz nekog vežete kao lika, bit će vam ga žao što god da se dogodi.
Tako je i ovdje kraj užasno jeziv, ali i tužan po čemu mnogočemu podsjeća na japanske horrorce (barem je mene npr. The Eye).
Gluma je nešto stvarno posebno u filmu, Angela Bettis je pohvaljena za ulogu no kako i ne bi bila, gotovo da vas uvjeri u svoju morbidnu poremećenost te na kraju dolazi odlična transformacija iz tužne, odbačene djevojčice u odraslu ženu sigurnu u svoj naum.
May totalno preporučujem, ne samo jer ja volim lutke pa sad to guram svima, nego jer je izvrstan i originalan film.
Primjer da se i s malim budžetom može napraviti gotovo kultno djelo.
American Gothic (1988.)
Na početku je scena mlade žene koju puštaju iz mentalne ustanove. Tamo je završila zbog depresije u koju je upala nakon što joj je novorođeno dijete umrlo njenom nepažnjom udavivši se u kadi.
Njen brižni mužić odlučuje joj pomoći, te organizira sa frendovima tour na obližnji otočić, na osami. Tamo dolaze sa onim avionom što kliže po vodi. Kampiraju i kako to obično biva, neki od njih odlučuju malo prošetati otokom. Otkrivaju da nisu sami, a glavnoj nam se glumici stanje pogoršava zbog ponovne depresije i priviđenja. Nailaze na malenu kućicu, te se nadaju da će unutra pronaći telefon kako bi pozvali pomoć, jer dolaskom na otok avion im je riknuo.
Ulaze unutra i ostaju zaprepašteni, jer kuća je totalno vintage, sav namještaj je kao iz 20ih godina prošlog stoljeća, a ljudi koji tamo žive su bez struje, vode i bilo kakvog traga napretka od gramofona. Malo se zajebavaju po kući, te ih prestraše njeni stanovnici koji su banuli na vrata. Oni su stariji bračni par, self righteous puritanci koji preziru "wicked" ponašanje, te bilo kakav način življenja osim po Bibliji. Što je još čudnije, nemaju imena nego zahtijevaju da ih se oslovljava sa Ma i Pa. Ovi naši frendovi skupa sa mladim parom prihvaćaju ponudu i ostaju prenoćiti u gothic kućici. Kroz narednih par dana vide da Ma i Pa ne žive sami, ne oni imaju "djecu" ljude od kojih 50ak, 40ak godina obučenih u dječju odjeću koji se prave da su 12godišnji klinci spremni za igru i utrkivanje po šumi. Sad, probajte zamisliti vašu mamu, obučenu u gothic-lolita ružičastu haljinu sa mašnicama na glavi i mrtvim djetetom koje služi kao lutka za igru. Pretty scary eh?
Ovaj film je prepun takvih bolesnih stvari te mi nije nimalo žao što sam potrošila nepunih sat i pol na njega. Do kraja filma, vidjet ćete puno gore-a i originalnih smrti, npr. davljenje sa štrikom za preskakivanje, igle za štrikanje u oči, dječja ljujačka smrti itd. Ako možete nabaviti, nećete požaliti. Prava poslastica za jesenske dane i jedan od ovogodišnjih favorita.
Također, film je inspiriran slikom "American Gothic" koje sam se ja užasno bojala kao mala, vidjeli ste ju sigurno jednom, ista je zapravo kao i cover od filma. Svaka pohvala glumcima, scenariju i glazbi. Must see.
The Hills Have Eyes (2006.)
Nažalost još nisam gledala prvu verziju filma, što je zapravo možda i dobro jer sad kad ju za par dana pogledam moći ću normalno pisati, a ovako bi vjerojatno pljuvala po ovom filmu. Dosad mi nitko nije uspio narušiti uvjerenje da je original najbolji, ali ajd.
Znači potpuno bez predrasude o ovom filmu.
Priča je sljedeća; obitelj odlazi na kampiranje povodom srebrnog pira roditelja. Na putu u Californiju, prolaze kroz New Mexico te zastaju na lokalnoj crpki. Već u sceni prije vidimo da čovjek koji tamo radi ima problema s osobom imenom Ruby te da se ponaša pomalo čudno, no ajd to pripisujem redneck atmosferi. Obitelj se svađa oko puta, vruće je i žele sto prije stići.
Crpka-man ih upućuje kraticom do Californie, koja vodi kroz brda. Čim krenu nastanu problemi, netko im podmetne šiljke i guma im se probuši. S još raznim problemima bivaju prisiljeni ostati neko vrijeme u brdima, dok starješina ne nađe pomoć. Otkrivaju da nisu baš sami, nakon šta nađu psa kojeg je netko doslovno rasporio i izvadio mu organe. Tu nastane panika te susret sa obitelji rudara, koji su nakon nuklearnog pokusa završili prilično..ah nesretno sa kojim okom više, manje.
Za razliku od npr. Wrong Turna ti poremećenjaci imaju mozak i znaju ga upotrijebiti, sto je realistično, jer kako netko blesav i skroz dementan može uopće imati kućanstvo, kuhati si i takve stvari. Znači ovdje to sve ima smisla, nuklearni pokusi, nije teško za povjerovati. Normalni likovi su također realistične osobe s kojima se mozes poistovjetiti. Nema nekih super-junaka kao Eliza Dushku koji bi se išli tući s očito jačim neprijateljem. Glavni lik je pomalo uštogljen i sve ali ponaša se kako bi se većina u takvoj situaciji.
Jedini herojsko nastrojeni character je teenager šo je i normalno jer u tim godinama se javlja velika želja za borbom i buntom tako da sve ima smisla i zadovoljavajuće je.
Neke scene su dosta strašne barem meni koja se bojim ljudi poremećenog izgleda i lutaka.
Specijalno je zanimljiv bio lik u stolici dječjeg tijela, ali odrasle glave koja na pozadini ima veeliki, ali stvarno veliki tumor ili što god je ta izraslina.
Bolesno. Makljaža pred kraj nadopunjuje manjak akcije u početku koji je iskorišten za upoznavanje likova. Glazba je dosta dobra isto, tako da sve u svemu dobar film, možda najbolji od takvog tipa.
Land of the Dead (2005.)
Radnja je smještena u bliskoj budućnosti, zombiji su preplavili svijet. Ljudsko stanovništvo je bitno smanjeno i smješteno u jednom utvrđenom gradu kojim upravlja Kaufman (Dennis Hopper). Oni bogati žive u posebnoj fancy zgradi, sa raznim privilegijama, kao što je npr. uzmi-curu-stavi-ju-sa-zombijem-u-ring-da-se-makljaju i dr. Oni siromašniji su jednostavno na ulicama.
Riley i Cholo su u teamu koji donosi namirnice u grad uz pomoć super-opremljenog vozila Dead Reckoning. Slučajem okolnosti, Kaufman naljuti Cholo-a koji pobjegne sa tim super kamionom, a Riley ga treba vratiti uz pomoć frendova Charlieja i Slack (ženska koja je bila u ringu sa zombijem).
Eh sad, tu nastaju problemi. Zombiji su izuzetno glupa bića, kojima je najveća zabava vatromet na nebu, ali ne svi. Big Daddy im je vođa i znatno je pametniji od ostalih, a kako se čini on jedan sa IQ-em od možda 85 svejedno može nadjebat sve ljude u filmu.
Akcije ima dosta, brza je i prilično zabavna. Također, zombiji su napravljeni kao nekakve karikature, svatko od njih je poseban na svoj način. Npr. imate nekakvu ex-navijačicu, mesara itd.
Čitala sam dosta o filmu, pa sam naletila na razmišljanja da je na neki način satiričan-izruguje se klasnom društvu. Hm, zapravo kad pogledam unatrag, na neki način da. Romero je uspio pomalo ismijati američko društvo sa tim gradom gdje je bogatima toliko dobro da nemaju veze što su flesh-eatersi vani. A opet, siromašni su u stalnom strahu.
Pomalo sam ga skeptično išla gledati, jednostavno zato što nisam fan zombi filmova (iako znam da većina ljudi koja voli horrore, pati na zombije), ali iako dosta popljuvan Land of the Dead je bio prilično solidan. Neke scene su upečatljive, od nekih ćete poskočiti na stolici, a gluma je sasvim solidna. Hopper mi je inače odličan glumac, a ova uloga mu je baš pristajala. Možda slabiji od ostalih Romerovih filmova, ali nikako loš.
UPDATE 10.10. Upravo mi danas stigle dvije nove lutke, Jubilee i jedna o kojoj sam pisala, Deadbra Ann...postat ću slike za par dana :)